Written by:
Nikola Krunić
Klint
Istvud je 2004. godine režirao “Devojku od million dolara”, dok je u režiji
Željka Obradovića 13 godina kasnije, na košarkaškom festivalu Fajnal for u
Istanbulu, premijerno prikazan Kalinić od million evra. Subotičaninu su bile
dovoljne dve utakmice u završnici Evrolige da opravda svaki dinar koji je
turski velikan pre dve godine platio Crvenoj zvezdi za njegove usluge i da uz
Judoa postane najkorisniji igrač Fajnal fora.
Kada je jula 2015. godine objavljena
vest da će Nikola Kalinić nakon debitantske sezone u Evroligi pojačati redove
Fenerbahčea za sumu od 1.000.000 evra (najveći transfer u istoriji KK Crvena
zvezda), dobar deo sportske javnosti u Srbiji nije mogao da veruje da je uprava
jednog ozbiljnog pretendenta za titulu Evrolige spremna da izdvoji sedmocifrenu
sumu novca za momka koji je na evroligaške terene prvi put kročio tek u 23.
godini života. Za slične svote su godinama unazad ekipe Fenerovog kalibra u
svoje kancelarije dovodile daleko zvučnija imena na razgovor za posao, sa mnogo
debljim CV-jem od onog Kalinićevog, koji je do tog trenutka dokumentovao
prilično skromno radno iskustvo za jednog 23-godišnjaka i potencijalnog člana
jednog Fenerbahčea. Ako izuzmemo Crvenu zvezdu, Kalinićeva fascikla nije
sadržala bogzna kakve atraktivne reference: Spartak, Vojvodina, Radnički, dok
su se one najupadljivije odnosile na učešće na Evrobasketu 2013. i Svetskom
prvenstvu 2014.
Njegovi tadašnji reprezentativni
angažmani pokazivali su da se ne radi o igraču kome se od mlađih kateorija
proriče perspektivna NBA karijera i oko kojeg se gradi igra nacionalnog tima.
Bez medijske pompe i reflektora košarkaške Evrope uperenih ka njemu, Kalinić je
postepeno gradio kult diskretnog heroja, obavljajući zadatke koje je su
selektori Ivković i Đorđević postavljali pred njega, u senci Teodosića,
Bogdanovića, Nedovića, Bjelice i ostalih momaka koji su činili okosnicu naše
reprezentacije. Nije imao karakteristike atraktivnog igrača. Sve što je
posedovao, bili su borbenost, disciplina i upornost.
Ali zašto onda Obradović i Fenerova
uprava nisu žalili novac da dovedu nekoga ko nema zvanje superstar igrača i o
kome ne bruje košarkaški portali širom Starog kontinenta? Pa upravo zbog
gorepomenutih karakteristika koje su od Kalinića načinile neumornog fizikalca
na terenu i košarkaškog multipraktika: on nije impresionirao svoje trenere
šutevima iz driblinga, asistencijama bez gledanja ili kucanjima sa linije
penala, ali je znao da zaključa protivničke igrače, na vreme preuzme u odbrani,
zagradi, istrči kontranapad, da se ne libi da šutne i pogodi kad zatreba (Oli
zna zašto). Ukratko rečeno, zahvalan igrač, čovek od zadatka, podjednako
koristan na obe polovine terena. Blago za svaku ekipu i trenera, iako sa
vizuelnog aspekta njegova igra ne deluje zanimljivo.
Uostalom, ne bi Žoc bio Žoc da ne
poseduje viziju i da nije svestan kvaliteta svojih igrača, iako je javnost
tvrdila da za toliki novac Obradović kupuje mačku u džaku. Dve godine kasnije
ispostavilo se da je najtrofejniji evropski trener na Bosfor doneo tigra u
džaku, jer su Kaliniću bile dovoljne dve utakmice u završnici Evrolige da
opravda svaki dinar koji je velikan turske košarke platio Zvezdi za njegove
usluge. Krilni igrač Fenera je na ovosezonskom Fajnal foru demonstrirao ol
araund partije za udžbenike i zapušio usta skepticima, nateravši ih da zaborave
na njegove skromne partije i brojke u regularnom delu sezone.
Kada
je bilo najpotrebnije i kada nije bilo prostora za greške, Kalina je pokazao
koliko vredi. Najpre u meču protiv Reala, gde je defanzivno “maltretirao”
izabranike Pabla Lasa, i uz sjajnog Judoa učinio zvanično najbolji napad
Evrolige u ovoj sezoni neprepoznatljivim. Najeklatantniji primer je odbrana na
Dončiću, koji je pored Subotičanina više ličio na nezrelog osnovca nego na
najboljeg mladog igrača Evrope (uz maksimalan respekt prema Luki). Pored
“hapšenja” protivnika, Kalinić je skupljao skokove, proigravao i pogađao.
Jednostavno, bilo ga je na sve strane, kao Bate Živojinovića u partizanskim
filmovima - 12 p, 6 sk, 6 as, 4 ukradene lopte…
O finalnoj utakmici, u koju je Kalinić
ušao sa evidentnom dozom samopouzdanja, je bespotrebno pričati: podešene nišanske
sprave od prvog minuta, samo jedan promašaj iz igre uz “multitasking” rolu na
visokom nivou kao protiv Reala (17 p, 5 sk, 5 as), kotirale su srpskog
reprezentativca kao najkorisnijeg igrača Fajnal fora nakon Ekpea Judoa . Što bi
Srđan Radojević u jučerašnjem prenosu rekao, kada pada, onda pljušti.
Ovogodišnji završni turnir pokazao je da Željku Obradoviću nije falilo ni
poverenja ni strpljenja za Nikolu Kalinića, što mu se nakon prošlogodišnjeg
neuspeha konačno isplatilo.
Gospodo, maske su pale. Sada je
kristalno jasno ko je i šta je Nikola Kalinić…
Photo
by: Euroleague
Коментари
Постави коментар