KALINA OD MILION DOLARA!

Written by: Nikola Krunić




Klint Istvud je 2004. godine režirao “Devojku od million dolara”, dok je u režiji Željka Obradovića 13 godina kasnije, na košarkaškom festivalu Fajnal for u Istanbulu, premijerno prikazan Kalinić od million evra. Subotičaninu su bile dovoljne dve utakmice u završnici Evrolige da opravda svaki dinar koji je turski velikan pre dve godine platio Crvenoj zvezdi za njegove usluge i da uz Judoa postane najkorisniji igrač Fajnal fora.

Kada je jula 2015. godine objavljena vest da će Nikola Kalinić nakon debitantske sezone u Evroligi pojačati redove Fenerbahčea za sumu od 1.000.000 evra (najveći transfer u istoriji KK Crvena zvezda), dobar deo sportske javnosti u Srbiji nije mogao da veruje da je uprava jednog ozbiljnog pretendenta za titulu Evrolige spremna da izdvoji sedmocifrenu sumu novca za momka koji je na evroligaške terene prvi put kročio tek u 23. godini života. Za slične svote su godinama unazad ekipe Fenerovog kalibra u svoje kancelarije dovodile daleko zvučnija imena na razgovor za posao, sa mnogo debljim CV-jem od onog Kalinićevog, koji je do tog trenutka dokumentovao prilično skromno radno iskustvo za jednog 23-godišnjaka i potencijalnog člana jednog Fenerbahčea. Ako izuzmemo Crvenu zvezdu, Kalinićeva fascikla nije sadržala bogzna kakve atraktivne reference: Spartak, Vojvodina, Radnički, dok su se one najupadljivije odnosile na učešće na Evrobasketu 2013. i Svetskom prvenstvu 2014.

Njegovi tadašnji reprezentativni angažmani pokazivali su da se ne radi o igraču kome se od mlađih kateorija proriče perspektivna NBA karijera i oko kojeg se gradi igra nacionalnog tima. Bez medijske pompe i reflektora košarkaške Evrope uperenih ka njemu, Kalinić je postepeno gradio kult diskretnog heroja, obavljajući zadatke koje je su selektori Ivković i Đorđević postavljali pred njega, u senci Teodosića, Bogdanovića, Nedovića, Bjelice i ostalih momaka koji su činili okosnicu naše reprezentacije. Nije imao karakteristike atraktivnog igrača. Sve što je posedovao, bili su borbenost, disciplina i upornost.

Ali zašto onda Obradović i Fenerova uprava nisu žalili novac da dovedu nekoga ko nema zvanje superstar igrača i o kome ne bruje košarkaški portali širom Starog kontinenta? Pa upravo zbog gorepomenutih karakteristika koje su od Kalinića načinile neumornog fizikalca na terenu i košarkaškog multipraktika: on nije impresionirao svoje trenere šutevima iz driblinga, asistencijama bez gledanja ili kucanjima sa linije penala, ali je znao da zaključa protivničke igrače, na vreme preuzme u odbrani, zagradi, istrči kontranapad, da se ne libi da šutne i pogodi kad zatreba (Oli zna zašto). Ukratko rečeno, zahvalan igrač, čovek od zadatka, podjednako koristan na obe polovine terena. Blago za svaku ekipu i trenera, iako sa vizuelnog aspekta njegova igra ne deluje zanimljivo.

Uostalom, ne bi Žoc bio Žoc da ne poseduje viziju i da nije svestan kvaliteta svojih igrača, iako je javnost tvrdila da za toliki novac Obradović kupuje mačku u džaku. Dve godine kasnije ispostavilo se da je najtrofejniji evropski trener na Bosfor doneo tigra u džaku, jer su Kaliniću bile dovoljne dve utakmice u završnici Evrolige da opravda svaki dinar koji je velikan turske košarke platio Zvezdi za njegove usluge. Krilni igrač Fenera je na ovosezonskom Fajnal foru demonstrirao ol araund partije za udžbenike i zapušio usta skepticima, nateravši ih da zaborave na njegove skromne partije i brojke u regularnom delu sezone.

 Kada je bilo najpotrebnije i kada nije bilo prostora za greške, Kalina je pokazao koliko vredi. Najpre u meču protiv Reala, gde je defanzivno “maltretirao” izabranike Pabla Lasa, i uz sjajnog Judoa učinio zvanično najbolji napad Evrolige u ovoj sezoni neprepoznatljivim. Najeklatantniji primer je odbrana na Dončiću, koji je pored Subotičanina više ličio na nezrelog osnovca nego na najboljeg mladog igrača Evrope (uz maksimalan respekt prema Luki). Pored “hapšenja” protivnika, Kalinić je skupljao skokove, proigravao i pogađao. Jednostavno, bilo ga je na sve strane, kao Bate Živojinovića u partizanskim filmovima - 12 p, 6 sk, 6 as, 4 ukradene lopte…

O finalnoj utakmici, u koju je Kalinić ušao sa evidentnom dozom samopouzdanja, je bespotrebno pričati: podešene nišanske sprave od prvog minuta, samo jedan promašaj iz igre uz “multitasking” rolu na visokom nivou kao protiv Reala (17 p, 5 sk, 5 as), kotirale su srpskog reprezentativca kao najkorisnijeg igrača Fajnal fora nakon Ekpea Judoa . Što bi Srđan Radojević u jučerašnjem prenosu rekao, kada pada, onda pljušti. Ovogodišnji završni turnir pokazao je da Željku Obradoviću nije falilo ni poverenja ni strpljenja za Nikolu Kalinića, što mu se nakon prošlogodišnjeg neuspeha konačno isplatilo.

Gospodo, maske su pale. Sada je kristalno jasno ko je i šta je Nikola Kalinić…





Photo by: Euroleague

Коментари