YOUGOSLAVIE EST DE RETOUR! 18 GODINA KASNIJE...

Written by: Nikola Krunić




Tradicija govori da je od SP u Zapadnoj Nemačkoj 1974. godine suđeno da naša reprezentacija, kako god se zvala (SFRJ, SRJ, SCG, Srbija), učestvuje na Mundijalu svakih osam godina. Jedini izuzetak zabeležen je 2010, kada se posle Nemačke 2006, naša reprezentacija ponovo plasirala na najveću fudbalsku reprezentativnu smotru. Nezavidan podatak kaže da će se 2018. godine, kada se bude igralo SP u Rusiji, navršiti tačno dve decenije otkako se naš nacionalni tim poslednji put plasirao u nokaut fazu na Svetskim prvenstvima. Poslednja generacija kojoj je pošlo za rukom da se plasira među 16 najboljih, jeste ona koja se pod komandnom palicom Slobodana Santrača plasirala na 16. Svetsko prvenstvo u Francuskoj 1998, poslednje na kojem smo igrali pod imenom Jugoslavija.

www. strategija. org

Kvalifikacije za Mundijal u Francuskoj predstavljale su povratak Jugoslavije na fudbalsku mapu posle četiri godine izolacije. Zbog sankcija Saveta bezbednosti UN, plavi su izostali iz kvalifikacija za SP u SAD '94, i EP u Engleskoj '96, igrajući isključivo prijateljske utakmice. Mečevi revijalnog tipa služili su za uigravanje i "sklapanje kockica" unutar reprezentacije pred borbu za mundijalsku propusnicu. Na selektorsku "vruću stolicu" seo je 1994. Slobodan Santrač. Do početka kvalifikacija, legendarni Sani je u prijateljskim mečevima uklopio mlade igrače iz domaćeg prvenstva sa prekaljenim "strancima" poput Stojkovića, Savićevića, Jugovića, Mihajlovića i Mijatovića. Santračev sklop mladosti i iskustva, pokazao se kao dobitna kombinacija u kvalifikacijama. Start kvalifikacionog ciklusa 1996, predstavljao je novi početak i jedinstvenu priliku da se plavi vrate na fudbalsku pozornicu. Jugoslavija je bila smeštena u šestu kvalifikacionu grupu sa uvek neugodnom Španijom, aktuelnim vicešampionom Evrope, Češkom, i autsajderima Slovačkom, Farskim ostrvima i Maltom. Izabranici Slobodana Santrača su kvalifikacioni ciklus završili sa sedam pobeda, dva remija i porazom. Ukupno su osvojena 23 boda, tri manje od prvoplasirane Španije. Plavi su u kvalifikacijama imali izuzeno efikasan učinak - 29 datih golova na 10 utakmica, od kojih su 14 postigli Mijatović i Milošević (obojica po sedam). Zabeležena je neviđena goleada u mečevima protiv Farskih ostrva (8:1) i Malte (6:0 i 5:0). Dvomeč sa Česima, svakako je bio ključan. Plavi su minimalnim pobedama 1:0 u Beogradu i 2:1 u Pragu, definitivno izbacili iz igre finalistu EP 1996. Uprkos ubedljivim partijama, poraz i remi u dvomeču sa Španijom poslali su Jugoslaviju u baraž da prokrči stazu do Francuske. 


www. fss. rs

Poslednja etapa na putu do Mundijala, bila je Mađarska. O zanimljivoj anegdoti iz svlačionice pred meč sa Mađarima, pričao je pre desetak godina pokojni Slobodan Santrač. Naime, kada je saopšteno ime protivnika u doigravanju, legendarni trener Vujadin Boškov rekao je reprezentativcima: "Vi ne znate ko su Mađari!". U tom trenutku Siniša Mihajlović je odgovorio kao iz topa: "Ma kako da ih ne znamo, biće 7-10 golova razlike za nas!" Malo je falilo da pogodi, s obzirom da je ukupna gol - razlika na kraju iznosila 11 u korist naše reprezentacije. Već posle prvog meča u Budimpešti, ime novog učesnika na Svetskom prvenstvu bilo je poznato. Santračeva četa je odučila domaćina od fudbala i ubedljivom podedom 7:1 praktično otklonila sve dileme. Za rafalnu paljbu u mađarskoj prestonici pobrinuli su se Brnović, Đukić, Savićević, Mijatović (3) i Milošević. Revanš na "Marakani" odigran je "reda radi". Ni ovoga puta nije bilo milosti za našeg severnog suseda. Mijatović (4) i Milošević su obezbedili "petardu", i overili vizu za Francusku, dokazavši pritom da Mađarskoj nije ostao ni delić zaostavštine slavne "mađarske lake konjice" predvođene Puškašom. Kanonadom nad Mađarima, Jugoslavija se vratila na scenu u velikom stilu...


www. arhiva. srbija. gov. rs

Selektor Santrač sastavio je izuzetno kvalitetan i respektabilan tim za Svetsko prvenstvo: Kralj, Leković (golmani), Mirković, Đorović, Đukić, Brnović, Mihajlović, Komljenović, Saveljić (odbrana), Jokanović, Jugović, Stojković (kapiten), Drulović, Petrović, Govedarica, Stević, Stanković (vezni red), Savićević, Mijatović, Milošević, Ognjenović, Kovačević (napad). Jugoslaviju je žreb smestio u grupu F sa Iranom, Nemačkom i Sjedinjenim Državama. Na startu šampionata, plave je čekao Iran. Protivnik se odlično branio pred naletima naše reprezentacije, i sve do 75. minuta nije bilo rašenja za iranski bunker. A onda je Mihajlovićeva levica iz slobodnjaka probila barikadu i donela prve bodove, obezbedivši miran san pred meč sa favoritom grupe, Nemačkom. Neposredno pred meč, panceri su dizali tenziju, zahtevajući od FIFA - e da se zbog eskalacije sukoba na Kosmetu Jugoslavija diskvalifikuje sa Svetskog prvenstva. Svetska kuća fudbala oštro je "odbrusila" Nemcima, odgovorom da je Savet bezbetnosti UN - a, jedina institucija koja ima ovlašćenja da diskvalifikuje neku reprezentaciju sa međunarodnog takmičenja.


www. teammeli. com

Nemačka žalba FIFA - i potvrdila je strah od jugoslovenskog tima, za šta su imali još veći razlog od trenutka kada je počela utakmica. Plavi su se punih 70 minuta poigravali sa Nemcima, tako da i ne čudi što su već u 13. minutu poveli. Nezgodan centaršut Mijatovića, prevario je golmana Andreasa Kepkea i odseo u mreži. Jugosloveni se nisu povlačili posle vođstva, već su nastavili da sabijaju odbranu Fogtsovog tima. U 54. minutu prednost je duplirao kapiten Stojković, posle odličnog ubacivanja Kovačevića sa desnog krila. Zvezdina legenda je potom izvela antologijsku proslavu gola, pokazujući na zamišljeni sat na ruci, čime je aludirao da je vreme za pobedu. Ipak, umesto da dokusure Nemačku, i učvrste se na prvom mestu, plavi su 20 minuta pre kraja potpuno stali. Tradicionalna nemačka upornost, došla je glave Santračevim pulenima, što ih je koštalo bodova i kasnije će se ispostaviti, liderske pozicije. Nemci su u roku od šest minuta poravnali rezultat i obezbedili bod velik kao kuća. Najpre autogolom Mihajlovića nakon slobodnog udarca Tarnata u 73, a zatim "nebeskim skokom" Olivera Birhofa u 79. minutu. Remi sa pancerima uslovio je Jugoslaviju da u poslednjem kolu mora da pobedi SAD što ubedljivije, kako bi se obezbedilo prvo mesto u grupi, i izbegla neugodna Holandija u osmini finala. Meč je počeo odlično, Jugoslavija je već u 4. minutu povela golom Komljenovića, ali je do kraja meča rezultat ostao nepromenjen, što je značilo da naša reprezentacija ide na megdan lalama u osmini finala. Inače, Komljenovićev gol Amerikancima bio je jubilarni 1700 - ti na Svetskim prvenstvima od Urugvaja 1930. pa na dalje...

Okosnicu Hidinkove Holandije, činili su momci iz šampionske generacije Ajaksa, koja se '95 popela na krov Evrope: Van der Sar, braća Frank i Ronald de Bur, Davids, Sedorf, Klajvert, i zvezda tima, Denis Berkamp. Plavi su duel sa Holandijom na stadionu u Tuluzu otvorili prilično defanzivno, dopustivši lalama potpunu kontrolu utakmice, što je u 38. minutu kaznio Berkamp. Legendarni igrač Arsenala, ostao je upamćen po nesportskom gestu na ovom meču, kada je namerno nagazio Sinišu Mihajlovića dok je ovaj ležao na zemlji. Sudija Aranda ostao je nem, ne isključivši holandskog napadača. Stanje na terenu se promenilo početkom drugog poluvremena, kada je Stojković u 48. minutu odličnim centaršutom pronašao "gastarbajtera" Komljenovića na drugoj stativi, koji je drugim golom na takmičenju vratio Jugoslaviju u život. U roku od samo tri minuta, jezičak na vagi prevagnuo je u korist naše reprezentacije, koja se našla u idealnoj prilici da preokrene rezultat. Jugovića, koji se u 51. minutu našao u šesnaestercu Holandije, povukao je za dres Jap Stam, što je španski arbitar okarakterisao kao jedanaesterac. Loptu je na kreč stavio Mijatović, šutirajući neodbranjivo, ali u prečku. Plavi su se posle promašenog penala povukli pod naletima holandskih pirana, koje su namirisale krv u defanzivnoj liniji Jugoslavije. Odbrana je bila na iskušenjima, čekali su se produžeci, kada je u sudijskoj nadoknadi Davids snažno tukao i pogodio donji ugao Ivice Kralja, zakazavši četvrtfinalni duel sa Argentinom, i poslavši Jugoslovene kući.

U godinama posle "francuske lekcije", Holandija se u dva navrata pokazala kao dželat naše reprezentacije na velikim takmičenjima, na EP 2000 (1:6), i SP 2006 (0:1). Uz Mijatovića, selektor Santrač je označen kao glavni krivac za ispadanje sa Mundijala od strane javnosti. Legendarni centarfor OFK Beograda, optužen je za suviše defanzivnu taktiku protiv Hidinkove ekipe. Istina je kao i obično, bila negde između: Neefikasne partije protiv autsajdera Irana i SAD, kao i prokockana pobeda protiv Nemačke, bili su ključni faktori za ispadanje, jer bi Jugoslavija u suprotnom scenariju imala daleko lakšeg protivnika u osmini finala - Meksiko, i ko zna kako bi se francuska bajka završila. Što se tiče same utakmice sa Holandijom, sve je kristalno jasno: Pobedila je bolja i kvalitetnija ekipa, tako da osim promašenog penala, nemamo za čime da žalimo iz meča sa lalama. Ostaju nam samo gorčina, žal za neiskorišćenim potencijalima Santračevih učenika u grupnoj fazi i nada u bolje dane.

E da, legenda kaže da se prečka u Tuluzu još uvek trese nakon Mijata...



www. sportskasecanja. com





Коментари