HRONIČNI HULIGANIZAM I DALJE UZIMA MAHA U SRPSKOM FUDBALU


Istorija se ponavlja: "Marakana" po ko zna koji put podseća na bojno polje. Lep subotnji dan privukao je više od 37. 000 ljudi na naš najveći stadion. Bilo je nažalost među njima i onih kojima nije mesto na sportskim događajima. Najveći fudbalski praznik u zemlji iskoristili su da se obračunavaju sa policijom, najpre na istočnoj a zatim na severnoj tribini, stavljajući utakmicu u drugi plan. Oko kamere sinoć nije bilo fokusirano na egzibicije Kataia, Le Taleka ili Mihajlovića, već na baklje, stolice i pendreke. Sinoć smo umesto golova i šansi brojali razbijene glave, povređene i uhapšene. A kako i ne bi kada su FSS i nadležni organi godinama pasivni i tolerantni prema ovakvim ispadima. Istinski ljubitelji fudbala, klubovi, kao i srpski fudbal u celini, predugo su taoci huligana koji daju sebi za pravo da su jači od države, koja je evidentno nemoćna ili nevoljna da stane na put vandalskoj aždaji koja proždire fudbal u Srbiji. Jučerašnja utakmica neće ostati upamćena samo po golovima Sikimića i Evertona, već po osakaćenom inventaru zvezdinog stadiona i krvavim licima navijača i policije...



Klubovi su u ovom slučaju kolateralna šteta i oni su ti koji će se suočiti s posledicama a ne "gospoda" koja seje haos po stadionima. Ti isti huligani presedeće kući utakmice na kojima će njihova ekipa igrati bez publike a onda opet "Jovo nanovo". Na taj način zapravo pokazuju koliko su obzirni prema svom klubu i koliko ga poštuju. Nema potrebe stavljati akcenat posebno na zvezdine ili partizanove navijače. Nisu samo večiti rivali meritum stvari, već srpski fudbal u celini. Treba li da podsećamo da je i nacionalni tim pre šest godina u Đenovi ispaštao zbog tih istih "navijača"? Najjače lige sveta poput Premijer lige, Serije A ili Primere, imaju uglednu reputaciju, upravo zato što imaju pomoć nadležnih organa u suzbijanju nasilja na sportskim priredbama.



 Ima li potrebe napominjati da je od engleskih huligana strepela cela Evropa 70 - ih i 80 - ih godina? Engleski navijači bili su sinonim za sportsku anomaliju a pogledajte ih danas: To su potpuno drugi ljudi. Nezamislivo je da su to isti oni koji su pre 30 - ak godina terorisali stadione širom Evrope. Otkud takva naprasna transformacija? Pa jednostavno je, država je imala hrabrosti da se suoči sa tim problemom: Izricanjem drakonskih kazni i kažnjavanjem pojedinaca umesto sportskih kolektiva, stala je nogom za vrat huliganskoj nemani. Može li se i u Srbiji rešiti ta boljka? Naravno da može, ali ne tako što će FSS kažnjavati klubove za postupke pojedinaca, već tako što će se državni organi obračunati sa tim istim pojedincima. Rešenje postoji, samo su potrebni inicijativa i doslednost. 



 Da se razumemo, nema potrebe generalizovati navijače određenih klubova i poistovećivati ih sa vandalskim grupama. Treba razdvojiti žito od kukolja, ali nažalost u poslednje vreme, mnogo je više kukolja od žita. Slike sa večitog derbija očigledna su anti - reklama za sport u ovoj državi, jer nakon sinoćnjeg horora na tribinama, teško da će publika mirne duše odlaziti na stadion. Drugačije se ne može očekivati, s obzirom na činjenicu da se na svega nekoliko metara od njih odvija kanonada stolica, kamenica i pirotehnike, koje je bilo u izobilju...



Ako premotamo film godinama unazad, shvatićemo da država ne pokušava da pruži slamku spasa srpskom fudbalu koji se bori sa opakom bolešću zvanom huliganski sindrom, koji se širi poput kancera, izjedajući tkivo našeg fudbala. Ne preostaje nam ništa drugo nego da se nadamo da će nadležne institucije skinuti paučinu s očiju i pronaći lek u vidu oštrijeg krivičnog zakona, sa ciljem izlečenja fudbala i sporta u celini od ovog malignog oboljenja...


Još jedna stvar: Ako nekog uopšte zanima, utakmica je završena rezultatom 1:1...  

FMK Sport
   

Коментари